Albanija kakve uskoro neće biti

Što je dobro vidjeti i znati na putovanju motorom po Albaniji.

Albanija (Shqipëria) je već desetljećima prilično zatvorena i stoga turistički zanemarena zemlja. Ako je to s jedne strane loše, s druge je strane izvrsno. Budući da je nekritične turističke mase još uvijek nisu preplavile, nisu obezvrijedile ni ljudske odnose i ponudu te nisu srušile cjenovne omjere. Pitanje je koliko će dugo još biti tako.
 

Uz albansku obalu niču hoteli, stambeni blokovi za prodaju turistima, šire se ceste uz obalu, europskim novcem obnavljaju se parkovi i popločuju šetnice. Svugdje su građevinski strojevi i radnici koji mijenjaju sliku zemlje. Tek u trećoj ulici iza novogradnje Albanija je onakva kakva je bila jučer – skromna.

Motorom do Albanije i cik-cak po njoj

Najbrži je put do Albanije Dalmacijom i obalom Crne Gore. Do Skadra ima 850 kilometara, a od Skadra do Igoumenitse (grčke trajektne luke tik ispod Albanije) 400 km. Kilometarske udaljenosti u Albaniji varljiv su pojam jer zemlja je brdovita, s visokim planinama, a ceste vijugave i mjestimice prolaze nenaseljenim mjestima. Neke su ceste mjestimice u vrlo lošem stanju jer su izgubile svrhu. Zato putovanje može biti prilično sporo.
 

Rizike treba svesti na minimum jer pomoć mehaničara u ruralnim područjima iznimno je rijetka. I inače opskrba zamjenskim dijelovima za vozila može biti problematična. Ali s gumama ne bi trebalo biti problema, jer upravo kranjski ogranak marke Goodyear opskrbljuje Albaniju.

Nekoliko udaljenosti za stjecanje dojma:

• Gusinje – Skadar (Shkodër): 105 km,
• Podgorica/Crna gora – Skadar: 60 km,
• Skadar – Drač (Durrës): 110 km,
• Drač – Vlora (Vlorë): 115 km,
• Vlora (uz obalu, kroz park prirode i prelaz Llogarasë, 1025 metara iznad mora) – Saranda (Sarandë): 130 km,
• Saranda – Gjirocastër: 60 km,
• Drač – Tirana – Elbasan – Ohrid: 180 km.

Zamke na cesti

Albanija i u nepristupačnim mjestima ima prilično dobre, očito solidno izgrađene ceste bez zakrpa. Ali imaju svoje navike. I kod njih, posebno u planinskim područjima, priroda pokazuje svoju snagu. Zato tu i tamo možete vidjeti da je cesta popucala, odnosno da se urušila ili da je asfalt duboko propao. Albanci uz takvu prepreku ne postavljaju signalne ploče i trepereća žuta svjetla. Opasni dio samo ograde velikim kamenjem. Ako je rupa na cesti mala, u nju samo zabodu granu iz grmlja i na nju nataknu limenku.

Dobro promatranje ceste i predviđanje definitivno nije naodmet. Često ćete naići na zemlju i kamenje koje se odronjava na cestu s neuređenih obronaka.
 

Prometna (ne)sigurnost

U prometu sve teče na prilično domaći način i ne uvijek u propisanom smjeru. Pokazivanje smjera i davanje prednosti pješacima koji prelaze cestu nije uobičajeno, zato obratite pozornost na ono što se zbiva iza vaših leđa. U gužvi ćete brzo primijetiti da vrijedi pravilo umjerene agresivnosti, a manje pravilo desne strane ili ljubaznost. Ali nećete primijetiti zlobu.
 

Albanija ima nekoliko širokih cesta koje imaju važnost autoceste. Ali to ne smijete shvatiti na hrvatski način. Tu promet nije baš predvidljiv. Na „autocestu“ vode prilazi privatnih kuća. Nerijetko netko na biciklu ili mopedu „autocestu“ prelazi dijagonalno na drugu stranu kako bi došao do susjeda.
 

Pripazite na to kako se sa sporedne ceste uključujete na autocestu jer raskrižja uopće nisu kao kod nas, dakle u obliku petlje su pa se sa središnjom ogradom spajaju pod prilično neobičnim kutovima i stoga čovjeka usput odvedu u suprotni vozni trak.
 

Policajci uz cestu često mjere brzinu ručnim radarima. Istina je da me policajci za vrijeme dvaju posjeta nikad nisu zaustavili. Naravno, putovao sam propisanom brzinom.

Što je dobro znati putujete li motorom po Albaniji?

Ulazak u Albaniju nije procedura. Dovoljni su pozdrav, osobna iskaznica i dokumenti za vozilo. Albanski granični policajci inače izgledaju ozbiljno i službeno, ali svoj posao odrađuju brzo i s poštovanjem. Za divno čudo, sve pogranične i carinske obavijesti zalijepljene su na nekoliko plakata na albanskom jeziku… pa se ti snađi.

 

 

Teško da će danas posjetitelj u Albaniji na ulici, u uredu ili trgovini naići na neljubaznog čovjeka. Ili da se osjećaju prevareno. Krajem ljeta 2017. godine čuli smo i za takve slučajeve, i to ponajprije na benzinskim postajama koje prikazuju vrijednost natočenog goriva u eurima – automati su rabljeni i uvezeni iz eurozone, zato prikazuju eure. Naravno, prikazano ne drži vodu jer je službena valuta lek: za 1 euro u ljeto 2017. dali su 120 ili 130 leka.

Što je dobro probati?

Motoristi, kamperi i biciklisti – putnici najviše vole slikovite, dinamične, panoramske ceste. Nekima je draži makadam, a drugima dobar asfalt. Albanija nudi oboje u izobilju. Gdje to tereni dopuštaju, zemlja je solidno obrađena. Budući da je Albanija pretežito brdovita, na tanjuru se često nađe ovčje ili kozje meso. Naravno, i morske delicije.

 

Još prije Skadra i sve prema Draču divio sam se ljupkim njivicama s ljekovitim smiljem, kaduljom, duhanom i lavandom. Prodaja poljoprivrednih proizvoda na cesti nešto je sasvim normalno. Čisti je užitak mirisati rajčice ili dinje. Miris je onaj prirodni nastao od žege sunca i sporog rasta u zemlji. Naravno, nećete naići na dvije jednake rajčice.

 

U kuhinji su jasni tragovi turskog, balkanskog, grčkog i naravno talijanskog utjecaja. Bez oklijevanja pišem da hrana ne dolazi iz trgovačkih lanaca i zato je iznimno izvorna, ukusna. I jeftina. Cijena za kilogram domaće rajčice iznosi 60 leka ili pola eura. Kava košta od 60 do 100 leka. Izvrsna riblja juha u hotelu iznosi 250 leka; grčka salata 250 leka. Byrek (srodnik bureka) s diskretnim nadjevom od rajčice i feta sirom zanemarive cijene.

 

A prenoćišta? U većim gradovima ne nedostaje ponude. Cijene za solidno prenoćište s osiguranim parkirnim mjestom kreću se od 15 do 35 eura s doručkom. Budući da je katkad, prije svega u unutrašnjosti, ponuda prenoćišta skromnija, dobro je pravodobno provjeriti raspoloživost na internetu.

 

Na cestama i u gradovima turist se osjeća sigurno. Kod parkiranja i ostavljanja prtljage treba biti pametan: parkirajte ondje gdje znate vlasnika i ljubazno se dogovorite da malo pripazi na stvari.

Što je dobro vidjeti?

Za učinkovito otkrivanje Albanije potrebna je i klasična karta jer nudi širi i detaljniji pogled na okruženje od elektroničkih uređaja. I u svojoj knjižari možete potražiti pregledne i prilično detaljne karte njemačke marke Reise Know-How u mjerilu 1:220 000. Tiskane su na papiru koji se ne trga na pregibima i nije osjetljiv na vlagu. Karte su umirujuće boje, ne umaraju oči. Imaju ucrtana i povijesna mjesta i mjesta koja se isplate posjetiti.

 

Povijest Albanije bogata je. Tragove su ostavili antički Grci, Rimljani, Osmanlije i Talijani. Budući da je priroda lijepa i slikovita, za prvi put obvezno posjetite Skadar, najstariji grad koji vibrira u valovima večernjih zabava ispred lokala. U središtu su džamija i katolička crkva koje se nesmetano gledaju.

 

Drač je u ljeto 2017. previše nalikovao na gradilište da bi bio zanimljiv. Tirana je također prevelik grad i možemo je posjetiti neki drugi put. Ljepše je posjetiti staru Skenderbegovu prijestolnicu Krujë ispred Tirane. Na vrhu je lijep dvorac s muzejom, a ispod zidina još uvijek originalan bazar s tkaonicama tepiha.

 

 

U ugodnom priobalnom gradu Vlori isplati se ostali malo dulje. Ima lijepe stare zgrade, džamije, park i obalu. Tu se sudaraju Jadransko i Jonsko more. U tom gradu Albanci su 1912. godine proglasili svoju samostalnost od Turaka.

 

Možda bi za prvi posjet Albaniji to bilo sasvim dovoljno da se iza grada Vlora ne rasprostire park prirode Llogorasë koji priobalnu cestu sa serpentinama vodi na visinu od 1027 iznad mora – koje se pjeni pod nogama. Prekrasno. U daljini se kroz sumaglicu ukazuje Krf.

Mirëdita za dobar dan

I u izrazito turističkim mjestima brzo smo osjetili da se ljudi iskreno trude. Nisu nametljivi. Otvoreni su i ako pokažeš želju za razgovorom, rado ga prihvate. Na talijanskome, na engleskome… ili rukama, mimikom i osmijehom. Vrlo je korisno ako zapamtite albanski pozdrav za dobar dan – mirëdita.

 

Albanci u skupinama uvečer vole sjesti pred kuću, na livade između blokova, ispijaju kavu, šeću s djecom. To je iznimno lijepo za vidjeti. U albanskim gradovima mnogo je drvoreda lipe koji krajem svibnja i lipnja mirišu nezamislivo lijepo i smirujuće. Ako volite prirodan, možda pomalo skroman i jednostavniji svijet, ne čekajte. Danas i sutra najbolje je vrijeme da zakoračite u vremenski stroj i doživite Albaniju.

 

Naravno, Albanija danas, ponajprije u obalnom pojasu, može ponuditi i prilično visoku turističku hotelsku udobnost, i to po vrlo razumnoj cijeni. U pozadini turističkih zanimljivosti, odnosno u ruralnom području standard je niži, skromniji, ali još uvijek povoljan: jeftina keramika, pobijeljene sobe, plastične papuče ispred kupaonice, bez digitalnih ključanica, ali s više osobnog kontakta.

 

Članak izražava stajališta autora, a ne nužno i stajalište Triglav osiguranja d.d.

Mitja Gustinčič

Motoristički novinar sa stažem od 35 godina, suautor Vodiča za moto izlete i autor Magisterija vožnje motocikla.